negativne posljedice po pojedinca i drustvo

Pravac kao što je ateizam, koji u potpunosti negira postojanje Boga, bez sumnje ce ostaviti negativne posljedice na covjeka, njegovo ponašanje kao i na meduljudske odnose i društveno uredenje. U ovom broju govorit cemo o nekim posljedicama koje ateizam ostavlja na pojedinca i društvo

Prva posljedica koju ce ateizam ostaviti u dušama pojedinca jeste zabrinutost, nedoumica, duševni nemir i nestabilnost. To je iz razloga što unutar covjeka postoji prirodna vjera, koja mu natura razna životna pitanja, koja stalno kruže u njegovim mislima. Zašto smo stvoreni? Ko nas je stvorio? Gdje idemo? Kuda nakon smrti? Iako tempo života i ovosvjetske preokupacije i poslovi cesto odvracaju covjeka od ozbiljnijeg razmišljanja o odgovorima na ova pitanja i od traganja za tajnom života i svemira, ipak, cesti dogadaji i potresi postaknu ga da razmišlja o ovim pitanjima. Bolesti, tragedije, gubljenje najbližih i najmilijih i nesrece koje pogadaju covjeka, namecu mu razmišljanje o njegovom životu i buducnosti. S obzirom da ateizam ne priznaje postojanje Boga, nece ponuditi ništa što bi moglo izvuci covjeka iz nedoumice, zabrinutosti i nejasnoca života.

Tajna života ostace covjeku nerazjašnjena a videnje nasilja i nesreca, s kojima se susrece u životu, ostace kao mora koja okupira njegovu dušu.

Ateizam ce ostati nemocan da shvati svrhu i cilj života i svemira i covjeku ce samo nuditi iluzije i pretpostavke koje su neupecatljive i koje nece ostvariti svoj cilj. Taj stalni poziv ljudske prirode i ponavljanje vjecnih pitanja ucinice covjeka da stalno živi u zabrinutosti, strahu i tegobama.

Nekada je covjek imao slobodnog vremena da se osami i posmatra nebo ukrašeno milionima zvijezda, more sa njegovim tajanstvenim dubinama, ogromne planine prekrivene raznoraznim biljkama, pustinju sa njenom prostranošcu i širinom. To mu je bilo od velike koristi da dode do zakljucka da postoji Veliki Stvaraoc i Plemeniti Gospodar koji je sve to stvorio.

Medutim, savremeni covjek, okružen izazovima i napretkom moderne "civilizacije" ne nalazi vremena i snage da se otrgne iz nemara u kojem živi i da razmisli o Stvoritelju i dokazima Njegovog postojanja. Današnje društvo, udaljilo je ljude jedne od drugih i ucinilo da se svaki pojedinac brine sam o sebi i svojim problemima. Tako savremeni covjek ne nalazi kome ce se požaliti za svoju zabrinutost i probleme i ko ce mu pružiti ruku pomoci. Na ovaj nacin strah i bojazan od dolazecih dana se povecavala. Ljudi su se posvetili samo sebi i postali su okorjeli materijalisti koji samo skupljaju i gomilaju imetak. Da je postojalo vjerovanje u Boga i skriveni svijet i vjerovanje u Njegovu odredbu, ovaj problem bi bio riješen, medutim, ateizam koji tvrdi da covjek sam o sebi opstoji u ovom svemiru i da nema Boga koji ga opskrbljuje, povecao je covjeku bojazan od buducnosti i njegovo usmjerenje ka egoizmu i individualizmu.

INDIVIDUALIZAM I EGOIZAM

Usmjerenje covjeka ka individualizmu i egoizmu bila je neminovna posljedica duševnog nemira i straha od dolazecih dana. Pod individualizmom smatramo covjekovo usmjerenje ka ostvarivanju samo svojih licnih interesa i nerazmišljanje o drugima. Vjera koja podstice na dobrocinstvo s ciljem postizanja božijeg zadovoljstva, udaljila se iz covjekovog života, a njeno mjesto zauzela je briga o samom sebi. Na ovaj nacin su ljudi, u tamnim vremenima ateizma, poceli da zaboravljaju na druge. Malo pomalo slabila je briga prema siromasima i potrebnim, pa je na kraju zaboravljena i porodica, roditelji, žena i djeca. Onaj ko posmatra stanje ateistickog društva, uvidjece do koje mjere su ljudi postali egoisti i materijalisti. Pojedinac posvecuje pažnju samo sebi a drugima izlazi u susret samo ako od toga ima koristi. Ovaj individualizam i egoizam je povecao usmjeravanje ljudi ka prohtjevima i ovosvjetskim užicima koje je savremena civilizacija olakšala i koje su ateisticki zakoni ucinili dozvoljenim. Tako je savremeni covjek postao materijalista, i simbol evropske ateisticke civilizacije koja prijeti uništenjem covjecanstva.

GUBITAK STIMULANSA I STREMLJENJE KA ZLOCINU I KRIMINALU

Ateizam kao ideologija ne posvecuje pažnju odgajanju ljudske duše i ne gaji u ljudskom srcu srahopoštovanje prema Mocnom Stvoritelju, koji prati sve postupke i dešavanja na Zemlji i na svakom drugom mjestu. Ateista se odgaja kao tvrdokorna i bezosjecajna osoba, koja nema nikakvu unutrašnju, duhovnu zapreku koja bi ga odvratila od grijeha i nasilja i podstakla na dobrocinstvo i samilost. Naprotiv, ateizam uci svoje sljedbenike da su oni spontano i slucajno nastali, da ih nije stvorio Stvoritelj i da su oni kao i ostale životinje koje žive na Zemlji. Tako covjek, na ovaj nacin, gubi ljudsku osjecajnost i ono po cemu se razlikuje od ostalih živih bica, a to je duhovnost i sposobnost razlucivanja istine od laži. Ako covjek ne vjeruje u Svemocnog Stvoritelja koji ga prati i u konacni obracun, onda ga ništa ne može sprijeciti da ostvari svoje životinjske prohtjeve i zacrtane ciljeve. Ovozemaljski zakoni koje su ljudi postavili, prepuni su praznina i propusta, koje kriminalci i lopovi veoma vješto iskorištavaju. Kod nekih osoba koje su ateizam izabrali za put, ponekad, ostane nešto od prirodne vjere s kojom su rodeni, ali to ubrzo nestane u bucnom životu punom izazova. Ovo je, bez sumnje, jedna od najštetnijih posljedica ateizma po pojedinca, kao i društvo. Danas je savremeni svijet, svijet kriminala, nesigurnosti i straha. Svakodnevno nas sredstva informisanja obavještavaju o stravicnim zlocinima i kriminalu koji se cine širom zemaljske kugle. Nanošenje štete drugima, krade, ubistva i silovanja postale su svakodnevica i iz godine u godinu sve se više povecavaju. Nije problem ako u odredenom društvu postoje lopovi i kriminalci, ali je problem ako su vecina ljudi lopovi. Godine 1977. u New York se desio jedan poznati dogadaj, nestanak elektricne energije. Ujutro se otkrilo da je na hiljade trgovackih radnji, magacina i kuca provaljeno i pokradeno. U ovoj masovnoj kradi ucestvovala je vecina ljudi, raznih dobi i profesija, pa cak i cuvari i stražari koji su cuvali te objekte. Strucnjaci su procijenili da bi grad, da je slucajno ostao bez struje sedam dana, u potpunosti bio poharan i opljackan.

RUŠENJE PORODICNE ZAJEDNICE

Ateizam, ne samo da ruši licnost i duhovni elemenat u covjeku, nego zajedno s tim ruši i cjelokupno ljudsko društvo. To je iz razloga što jedna društvena zajednica ne može biti zdrava i ispravna, ako jedinke, od kojih se sastoji to društvo, nisu ispravne i zdrave. Poznato je da je porodica osnovna jedinica društva i kvarenje covjecanstva neminovno povlaci za sobom i narušavanje porodicnih veza. Raspušten i pokvaren muž, bez sumnje ce svoj loš moral prenijeti na ženu i djecu. Zapostavljanjem i rušenjem vjerskog vjencanja bracne veze su postale samo nasladivanje i koristoljublje, pa se umanjilo obostrano žrtvovanje koje je neophodno u bracnoj zajednici. Nestalo je povjerenja izmedu muža i žene, pa se cesto pokaže da dijete koje se rodilo nije njegovo. Nepostojanje porodicne harmonije i slaganja dovelo je do cestih razvoda brakova, a izdaja i preljuba žene postali su svakodnevnica. U okrilju ovakve rasturene porodice odgajaju se djeca koja se u svemu ogledaju u oca i majku i tako raste još jedna nova neodgojena generacija, koja predstavlja buducnost društva u kojem živi.

POLITICKI KRIMINAL

Vjerovatno je da se najnegativnije posljedice ateizma odražavaju u svjetskoj politici i medu državnim odnosima, a to je zbog toga što ateisticki karakter i narav cine ljudsko srce okrutnim i egoisticnim, pa se taj egoizam i okrutnost prenosi i u sjenu svjetskih politickih odnosa. Zato cemo vidjeti da velike kolonijalisticke sile posežu za veoma podlim metodama i sredstvima u porobljavanju nejakih naroda i eksploatacije prirodnih bogatstava. Islamske zemlje, opcenito, arapski svijet posebno, najbolje su na svojoj koži osjetili podlost i okrutnost takve politike. Te zemlje su stalno pod politickim pritiscima i prijetnjama silom i vojnom intervencijom. Kada god islamske zemlje pokušaju da vrate neka svoja izgubljena prava i uzurpirana bogatstva ili pocnu razmišljati o istinskom praktikovanju Islama i sprovodenju njegovog zakona, velike kolonijalisticke sile se ujedinjuju da bi se zajednicki tome suprotstavile. Nekada Islam optužuju da je nazadan, nekada da je necivilizovan, a nekada pak da ugrožava druge vjere i manjinske narode. Možda je problem nafte i nastojanja islamskih zemalja da ostvare za nju razumnu cijenu i korist od toga, najbolji dokaz teroristicke i kolonijalisticke politike prema tim zemljama. Kolonijalisticke zemlje optužuju muslimanski svijet da želi srušiti svjetsku ekonomiju i civilizaciju i cijelo covjecanstvo uciniti svojim robljem, i to samo zbog toga što potražuju neka svoja prava. Tako danas covjecanstvo trpi svjetski žar egoizma i materijalizma kojeg rasplamsavaju kolonijalizatori s ciljem da porobe druge narode i da medu njih ubace razdor, neprijatljstvo i nered da bi što lakše mogli uzurpirati njihova prirodna bogatstva i dobra. Kada bi vjera i strah od Uzvišenog Stvoritelja kontrolisali ponašanje onih u cijim rukama je svjetska politika, medu narodima bi vladala samilost i dobrocinstvo. Pomaganje slabih i nejakih te uklanjanje nepravde od onih kojima je ucinjena, bio bi program i put kojim bi išla svjetska politika. Uistinu postoji velika bojazan da ateizam ne prouzrokuje potpuno uništenje covjecanstva, nakon što je savremena nauka otkrila oružja za masovno uništenje. Ovako je ateizam i udaljenost od duhovnih vrlina i vrijednosti uspio da cjelokupno ljudsko društvo pretvori u društvo mržnje i zavisti koje je utemeljeno na nepravdi i sili i koje je u stalnom strahu od uništenja i propasti. Ovakvo stanje je dovelo do toga da savremeni covjek pokušava pobjeci iz stvarnosti u kojoj živi. Došlo je do širenja droge, alkohola i prostitucije da bi covjek što lakše zaboravio svoju crnu stvarnost, gušeci se u moru prohtjeva i strasti.

Svjetska politika nasilja i nepravde postakla je pojedinca na egoizam, pohlepu za imetkom i nastojanje da spasi samog sebe. Tako je danas svijet postao poprište nasilja, nepravde i kriminala. Razlog je odsustvo Islama u prakticnom životu i programa koji ce covjecanstvo dovesti do spasa i blagostanja i na ovom i na buducem svijetu.